|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
(ako svi pišu, zašto nebi i ja?), ali mi je s vremenom postao jako drag 
... i naravno postali su mi jako dragi ljudi koji ga posjećuju 
... Naravno, moram spomenuti da nikada nebi bio otvoren da nije bilo Borne 
... zato jer je blog nastao u jednom prijelaznom razdoblju mog života... kada me nešto udarilo u glavu i postala sam ... jednostavno sretnija nego inače.... ne zamaram se više nepotrebnim stvarima i pokušavam živjeti što bolje mogu, i naravno UŽIVATI U TOM MOM ŽIVOTU (ipak je samo jedan)... pa kad ja uživam, zašto nebi i drugi?!?!? tako da večinom na blog stavljam neke tekstove koje mogu razveseliti ljude i dati im snagu za život (ako se ne osjećaju dobro) ili im još više poboljšati raspoloženje... no naravno... nađe se tu koji tekst i o mom životu.. o mojim stvarima.... eto... nadam se da će vam biti ugodno čitajući ga... blogovi koje čitam...
naš kralj...čovjek koji je zaslužan za moje pisanje bloga (znači njega trebate ubiti).... super piše i često zna imati svoje ispade pa objavi post koji na prvi pogled nema veze s vezom....ali ustvari puno toga govori....
črnkica...
cura koja je u večini slučajeva optimistična.... obožava svoje prijatelje, folklor, svoju seku pa im s vremenom posveti neki post.... upoznala sam je 15.9.2006. na Gibinom koncertu u Zagrebu i od tada mi je još više draža.... nekako je zanimljivije kad vidiš osobu uživo...
paprichica...
cura koja obožava pepperse i živi za njih... iako ih ja ne slušam to me kod nje oduševljava jer joj je to kao neki zacrtani cilj i čim vidi nešto novo od njih, mora to imati...
lepa protina kći...
cura čiji sam blog počela čitati samo zato što obožava Balaševića (kojeg i ja obožavam)... više manje na blogu piše o svom životu....
tweety...
cura koja piše (po meni) jako dubokoumne tekstove koji mi se jako sviđaju..... a svi se oni temelje na nečemu što se njoj dogodilo u životu...
nekoliko misli... ne mojih naravno
Voli ljude: male i velike, lijepe i ružne, spretne i nespretne, uspješne i neuspješne. Voli ljude takve kakvi jesu. Drugih naime nema.
Ne zaboravi da si jedinstven, baš kao i svi drugi!
Čovjek koji ne pravi pogreške, obično ne radi ništa.
Ne opiri se toliko, najbolje stvari se događaju kad ih ne očekuješ!
Ako se ne usufiš, nećeš znati da li možeš.
Ne boj se priznati da nisi savšen. Jer to je ta mala nit kojom smo svi jednako vezani...
Što je izgubljeni dan? Dan kad se nisi nasmijao!
Ne govori "Napravit ću to gad budem imao vremena." Tko kaže da ćeš imati vremena?
Čuda se događaju svakog dana; promjeni svoje mišljenje o tome što je čudo i vidjet ćeš ih svuda oko sebe.
Ne trči kroz život tako brzo da zaboraviš, ne samo gdje si bio, već i kamo ideš. Život nije utrka, već putovanje koje treba okusiti u svakom njegovom koraku.
Prošao je i ovaj dan. Dočekala sam noć, i ostala sam sama. Sama sa svojim mislima. I ovaj put mi je teško. Svašta mi pada na pamet, a ne znam kako reagirati. Zbunjujem samu sebe. Ustvari, misli koje mi naviru jedna za drugom me zbunjuju.
Počela je i kiša. Podsjeća me i na suze, i na tugu, i na sreću. U istom trenutku sam i tužna i sretna. Je li to stvarno moguće? Kako opisati taj osjećaj kada ni sama ne znam kakav je. Naravno, opet uzimam onaj stari dnevnik i zapisujem u njega riječi. Jedino tako se mogu boriti s osjećajima koji naviru. Jedino to me sprječava od totalnog ponora. Kako ponekad samo običan list papira može biti najbolji prijatelj. Imam osjećaj kao da sam shvaćena. Što je ovaj svijet učinio od ljudi? Oni moja razmišljanja ne mogu shvatiti. Samo se vraćaju na svoje probleme. Ali naučila sam. Više im ni ne govorim. Tako je bolje za mene. Papir me bolje razumije. Bacam pogled na sat; već je dva sata iza ponoći, a ja se i dalje borim sa svojim mislima. Jedva prođe neki auto koji mi skrene misli. Ali njegov zvuk nestaje i ja se ponovno vraćam u svoj svijet.
I sjetim se njega i svega što dolazi s njim: miris, izgled, zvuk i osjećaj koji mi prožima vene dok mislim na crnu kosu i smeđe oči, jutro bez svitanja i……tišina govori sama za sebe, ostalo prepuštam vremenu.
P.S. ovo sam pisala prošli tjedan u zadaćnici... baš me zanima koja će ocjena biti.. 
Nemojte misliti da me još uvijek drži ono glupo raspoloženje... NE!!!!! 
To me prošlo za 2-3 dana, brzo se sve sredilo. Samo nemam vremena javiti se na blog. Škola je pri kraju (još 23 radna dana), pa su svaki dan ispiti, učenje do jutra 
i jednostavno sam preumorna da bi još koju pametnu tu napisala.
Eto, kad sam već kod škole, moram se pohvaliti - u petak sam pisala ispit iz kemije i dobro sam ga napisala 
(bit će 2!!!! 100 %!!!! ), još samo moram ispraviti jedan dio i to je onda to! Više ne mogu živjeti od te kemije! Ali mislim da još ovaj tjedan moram preživjeti i onda će biti sve puno lakše i puno jednostavnije... 
Eh da... jučer sam bila na predivnom rođendanu i još me uvijek sve to skupa drži. Bilo je predobro... A najbolje je bilo vidjeti izraz lica slavljenika kojem smo pripremili veliko iznenađenje! Ludnica!
Sad sam se baš vratila iz kazališta... Išla sam gledati SHAKEspeare na EXit! Majke ti, skoro sam se ugušila koliko sam se smijala! Predobro je! Glumci su fantastični (trojica sve likove glume) i sve je originalno osmišljeno!!! Ma fantastično... Ako imate priliku negdje pogledati, preporučam vam! Nećete požaliti!
E da... moram još nešto reći... jedva čekam petak!!! Petak ujutro putujem za Rijeku gdje ću biti cijeli vikend. Trsat - Nacionalni susret Fame. Puno mladih na jednom mjestu. Druženje. Radionice. Zabava. Ples. Pjesma. Uživanje. Uf, ne mogu dočekati!!!!
Eto toliko od mene za ovaj put. Nadam se da ću sve brzo srediti pa da se opet ubrzo čujemo... Pozdrav... Voli vas happy...
Za kraj.. dio jedne Enyine pjesme...
No day, no night, no moment,
can hold me back from trying.
I'll flag, I'll fall, I'll falter,
I'll find my day may be, Far and Away.
...ja te nisam vidi dugo kraj sebe...
I stvarno je nije bilo dugo...... No moralo se ovo kad-
tad dogoditi... i evo dogodilo se baš danas....
Skuplja se meni to već nekih tjedan dana... ali danas
je puklo....moralo je....
Razočarala sam sve oko sebe... ali najgore od svega,
RAZOČARALA SAM SAMU SEBE!
Trudila sam se, ali nisam uspjela....
Toliko toga sam uništila, toliko toga sam
upropastila.... i sama sam kriva, to znam, ali nisam
znala da će sve skupa ovako ispasti....
I sada ne znam, ne znam kako sve te komadiće koji
su se razbili skupiti i spojiti, ne znam kako popraviti
sve te stvari kad ih je toliko puno....
Sada idem leći, s misli u glavi da je SUTRA NOVI
DAN! I s nadom...da će sutra možda (?!?!) biti bolje...
"Budite uvijek svjesni toga da je sve što živite i što se događa upravo u tome trenu najbolje što se moglo dogoditi za vas. Tijekom života događat će vam se različite stvari za koje ćete misliti da nisu dobre. Ono što vi podrazumjevate pod pojmom nesreće - ne postoji. Postoje samo događanja koja nam Bog šalje da bi iz temelja promijenio naš put ili da bi nam konačno otvorio oči. Zapamtite, koliko su vas događaju koje ste smatrali nesrećom sačuvali od prave nesreće."
Devet postaja mudrosti, Vlatko Kalapoš
P.S. ovo srčeko nije baš moj đir, malo je prekičasto... ali sviđa mi se ovo što piše unutra...
"...Zar nisi nikad imao osjećaj da se djeca ponekad jako čude ponašanju velikih? Kad veliki razgovaraju, vrlo je često riječ o brojkama. Kad hoće nekoga upoznati, pitaju: koliko ima novaca, koliko zarađuje, koje titule ima i kakav društveni položaj. Kad se radi o kući, jednostavno kažu: "četvrt ili pola milijuna", i već znaju o kakvoj je kući riječ.
Kad djeci pripovijedaju o prijatelju, djeca pitaju:"Skuplja li leptire? Zna li zviždati na prste? Može li se s njim igrati? Kad je riječ o kući, djecu zanimaju boje, cvijeće na prozorima. Pitaju:"Sjede li golubovi na krovu? Imaju li kanarinca?" Gdje god se pojave djeca, sve dobiva svježe lice, puno boja, topline, života.
Odrasli ništa od toga ne razumiju. Oni su takvi. Oni govore o zaradi, uvijek se brinu o novcu. "Zato djeca moraju imati puno strpljenja s velikima", kaže Mali Princ."
Nisam čitala ovu knjigu, ali pronašla sam na netu ovaj ulomak i jako mi se svidio… (pa ću i pročitat knjigu), ali eto napokon sam ga stavila i na blog jer mi se pojavio povod…
Jučer sam bila na izletu…
Kratko objašnjenje: svake godine crkva vodi djecu od 1. do 8. razreda koja idu na vjeronauk, zbor, koja su išla na zornice… na izlet! I onda im stariji budu animatori……
Ove godine sam i ja bila animator… i meni i frendici je dodijeljen 1. i 2. razred! Nisam znala da djeca mogu tako izmoriti čovjeka. Tamo smo bili cijeli dan…… i kući sam došla – nisam znala za sebe… noge su mi prekrivene žuljevima, nisam se više mogla pomaknuti…
Ali s druge strane… ta djeca te mogu tako ispuniti…
Kao prvo, bila sam oduševljena mjestom gdje smo bili…… mjesto se zove Cernik i nalazi se pored Nove Gradiške i mi smo bili u nekom velikom parku-livadi-šumi, nemam ni pojam šta je to, uglavnom, mjesto je super uređeno, ma stvoreno za djecu i za igru…
A djeca……… ma posebna su… iako znaju izluditi svojim neposluhom i fiks idejama ipak su to samo djeca… i ispuni te super osjećaj kad vidiš osmijeh na njihovim licima, kada vidiš kako su oduševljeni kad im kažeš da će sada napuhati balone pa ih probušiti, kako skaču od sreće kad im se ubaciš u igru i zabiješ gol…
Ma super su mi… I ovo mi je bilo još jedno super iskustvo…
I još samo za kraj da napišem objašnjenje što se tiče bloga... Ne, nije gotovo... ali jednostavno pojavi se razdoblje kad ne znam šta napisati, kao da jedno razdoblje taj blog nije dio mog života... ali on stoji tu, neću ga brisati... pa kad mi dođe da nešto podjelim s vama, ja to i napišem....
I žao mi je i što dugo nisam komentirala vaše blogove...ali eto ... takve su bile okolnosti... ali čitam ja vaše postove kad stignem... samo ne ostavljam trag...ali javit ću se... obećajem...
Pozdrav....
Eto, već i iz naslova ste mogli vidjeti šta me muči u zadnje vrijeme i jedan od razloga zašto se tako dugo nisam javljala....
UBIJAJU ME TE LEKTIRE!!!!!!
Škola traje tek 4 tjedna (valjda), a mi (po mišljenju moje "drage" profe) smo već trebali pročitati 6 knjiga i to uključujući Anu karenjinu, Zločin i Kazna koje su same kao 5 norlanih lektira.... Ma to više nije normalno...
I tako... ja odlučila... žao mi je pročitati jednu, a ne pročitati drugu, pa treću do pola, pa četvrtu pročitati... i 100% bi me pitala onu koju nisam pročitala... pa ja ne čitam ni jednu... jedna od "onih" novo-školskih odluka.... Lijepo ja skidam sve moguće i nemoguće s neta, to prelistavam, čitam, slušam druge ljude kad vode raspravu na kavi o tome je li Karenjina bila jadnica ili kučka kakve nema i tako... obrazujem se drugačije..... uglavnom, ne čitam.... ma nemoš to sve....
Eto, još nezgodno što se dogodilo ovih dana je to da sam imala 4 dana gripu takvu da nisam znala za sebe... bolilo me sve od one sitne košćice u glavi do male košćice mog malog nožnog palca...... ali i to sam preživjela....
Ajd neću vam se više žaliti....
Mislit ćete da sam poludila skorz....
Ali moram još malo.... Imala sam priliku u subotu ići u Zagreb na predstavu i izložbu, ali i to je propalo... i ja sam imala gripu, ali i pola škole je imalo gripu, pa je cijeli put odgođen jer nisu mogli popuniti jedan bus....
To je toliko za sada... samo sam se htjela javiti da ne mislite da sam zaboravila na sve vas... uskoro ću vas posjetii sve... predpostavljam da ima puno toga novog i kod vas....
Znam da ovo nije post kakav obično dobijete od mene, ali eto, u zadnje vrijeme imam toliko obaveza da ne stignem baš okrenuti se oko sebe i pogledati što se to lijepo događa oko mene... i znam da to nije dobro, ali šta ćeš....... samo da ovaj tjedan završi što prije i ja mislim da će sve biti dobro onda....
Do sljedećeg puta....
Uživajte mi....
Zadatak? Napisati 5 stvari koje ti nešto predstavljaju u životu, a vi blogeraši niste još upoznati s njima…. Pa krenimo… (ovo nije pisano nekim redom šta mi je najvažnije… sve mi je to na nekoj vodoravnoj liniji…)
GLAZBA – bez nje jednostavno ne mogu. To je više-manje ovisnost. Ne može proći ni jedan dan, a da ja barem nešto ne poslušam. Obožavam se zatvoriti u sobu, izvaliti na krevet i pojačati glazbu do daske i… ma jednostavno uživati Naravno, najviše slušam Gibu kojeg cjenim kao glazbenika, a više kao čovjeka… stvarno je jedinstven… I Balašević se naravno tu nađe… I mnogi drugi… ono… mogu sve slušati… ajd dobro, ne baš sve…. Jedino ne volim metal, punk i takve stvari ali naravno nemam ništa protiv ljudi koji to slušaju… meni jednostavno ne paše…. A MRZIM narodnjake… ako se to može nazvati glazbom… to jednostavno ne mogu smisliti…
KNJIGE – jako volim čitati, ali na žalost nemam baš vremena za to. Kada je škola, uopće ne stignem, tako da čitam najviše ljeti… Gušt mi je na moru, nakon plivanja izvaliti se na suncu i čitati… Obično si tjekom godine skupljam popis knjiga (preporuke drugih ljudi, nešto što nađem na netu i tak…) i onda to sve ljeti čitam…
MORE – hm… obožavam more i sve što ide uz njega u paketu (ljeto, putovanja, kupanje, sunčanje, plivanje…i još puno toga)
Inače… od svih mjesta na kojima sam ljetovala… najviše mi je u srcu PAG 
Tamo sam odlazila od rođenja sa starcima i jednostavno se vezala za to mjesto. Zbog okolnosti kućica u kojoj smo boravili je morala biti prodana, a mi je tada nismo uspjeli kupiti tako da više ne odlazim tamo zbog čega mi je jako žao . Povezala sam se s tim mjestom (iako, iskreno, nije ništa posebno) kao da mi je to drugo mjesto rođenja.
KREATIVNOST – hm, kažu mi ljudi da sam kreativna… sad jesam li ili nisam, neznam… ali volim izrađivati svakakve stvarčice, ukrase, zdjelice, nakit sve živo i neživo što se može izraditi u kućnoj radionici… Kada prolazim pokraj Hobby Arta obavezno uđem i nešto kupim, bar neku malu sitnicu (zavisi koliko love imam)…
SHOPING – mislim, koja cura to ne voli? Ali ja volim jedan meni poseban shoping. Shoping za kojeg skupljam cjele godine lovu, onda odem u Zagreb i sve potrošim u Indian shopu!!!!! Obožavam njihovu odjeću, nakit, razno razne stvarčice, njihove boje…ma sve….
Eto toliko... kada sam počela ovo pisati mislila sam da će mi biti teško napisati tih 5 stvari, ali sada kada sam napisala… mogla bi sve obrisati i napisati drugih 5… toliko toga ima u mom životu...
Kako svi "predaju" ovu temu nekom.... ja je predajem Borni pa ti sada piši... Tko ti kriv kad se družiš samnom?!?!
Pozdrav…
Voli vas happy...
Hej ljudi… Eto. Nalazim se u poslije-prazničkoj depresiji … ako nešto tako postoji… ma mora postojati…(kako drugačije objasniti raspoloženje mladih ljudi koji se nakon 2 tjedna odmora ponovno vraćaju u pakao?!?!) 
Ma šalim se… DANAS sam super raspoložena… jedva čekam da vidim ponovo sve frendove… s puno njih se nisam vidjela 2 tjedna… ali SUTRA ću biti u depresiji
Pravi razlog ovog posta?!?!?
Nije taj da se ja vama jadam ili tako nešto…. 
Želim vam svima poželjeti sreću u 2. polugodištu! Da budete još bolji, odlučniji, zadovoljniji (što se škole tiče) i sretniji (što se života tiče)……
Pozdrav...... 
Da, da... uistinu je prošla godina dana od otvaranja ovog bloga! 63 objavljena posta?!?! Brzo mi je sve to nekako prošlo! Preletilo je... I znate šta? Jako mi je drago što sam ga otvorila... Upoznala sam tu zanimljive ljude i zbog toga mi je jako drago... neke sam čak upoznala i uživo! (črnkica ) Nadam se da ćemo se i narednih godinu dana tu družiti... Do sljedećeg posta...
POZDRAV.... SVE VAS JAKO VOLIM!!!!
Pozdrav!
Nadam se ad ste se svi odmorili od nove (da nebi rekla otrijeznili). Meni je trebalo 2 dana da dođem k sebi (ne od pića nego od 6 sati plesanja), ali sad je sve super!
Uglavnom, razmišljala sam malo (da, da i ja to znam) o tome jesam li ja sretna, uistinu sretna? Što trebamo napraviti u životu da bi znali da smo sretni? Često slušam razne priče o tome kako je život sranje, kako su ljudi oko mene svako malo u komi, pa se dogodi nešto dobro i onda su sretni, no to brzo prođe jer tome ni ne pridodaju neku pažnju...pa se opet bediraju zbog gluposti!
Znate onu pjesmu "Sve je lako kad si mlad..." (ma naravno da znate, i ja postavljam glupa pitanja), uistinu je sada sve lako...Tolika mala granica nas dijeli od sreće i tuge... Sami sebi govorimo kako ništa ne valja, i normalno je da smo tužni... A zašto se jednom nebi okrenuli oko sebe, ali onako, JAKO POLAKO okrenuli da možemo uočiti sve dobro oko nas... sve ljude koji nas vole, sve one koje mi vollimo, sve dobre događaje koji nam se svakodnevno događaju, ali ih ne zamjećujemo, ustvari sve ono dobro na što se ne obaziremo... Šta, mislite da i tada nećete moći pronaći sreću? Ja mislim da se jako varate!!! Trebate imati samo malo volje i želje da budete sretni, i gle čuda, bit ćete sretni! Jer, što je to toliko očajno u našim mladim životima? Svađa s frendicom? Neostvarena ljubav? Dečko ili cura koji vas ne zamjećuju? Ma dajte... za 10 godina kad se toga sjetite... moći ćete se valjati po podu od smijeha...
I tako ja i dalje razmišljam... Mislim da ne prođe dan, a da ja ne stavim osmijeh na svoje lice! Mislim da ne prođe dan, a da ja ne napravim nešto što volim (pa bilo to i spavanje do 3 poslijepodne, ili prežderavanje čokoladom toliko da ti bude muka)!
Kad bolje razislim, imam sve u životu! Imam dragog Boga kojeg neizmjerno volim, imam najbolje roditelje koje volim iako me nekad ne shvaćaju u potpunosti, imam najboljeg brata na svijetu koji me oduševljava svojim postupcima, iako radi i neke stvari koje se meni ne sviđaju, imam najbolje frendove na svijetu koji su tu da mi pomognu kad mi je potreban pomoć, koji su tu kada želim plakati ili se histerično smijati bez razloga, koji su tu kada namjerno želim napraviti budalu od sebe, koji su uvijek tu, imam najboljeg djeda i najbolju baku, koji uvijek imaju neke svoje mušice i baš su mi zbog toga super, i žao mi je jedino što ne provodim više vremena s njima, imam framu i ljude u njoj, imam vas, moje prijatelje na internetu koji ste mi toliko prirasli srcu da je to neopisivo, imam Gibonnija, imam Balaševića, imam svoju sobu koju obožavam i tisuću stvarčica u njoj koja svaka za sebe predstavlja nešto posebno - cijela soba je jedan mladi život, moj život... očito, život ispunjen srećom... i još toliko toga imam...toliko stvari koje se nalaze u mom životu i sve do zadnje su toliko značajne...
Imam i ja trenutaka kada sam tužna i kada šizim zbog svega... ali hvala dragom Bogu kratkih trenutaka, trgnem se ja naglo i živim život! I zašto nebi?!?!? Život je samo jedan! Zašto bi jedan dan tog dragocjenog života potrošila bezveze, kada ga mogu ispuniti srećom?!?!? JA SAM STVARNO SRETNO DIJETE!!!!!!
Znate jedino šta nemam? Hrpu ovih šarenih loptica koje su mi taaaako cool !!!!!! (Jel zna netko di se to može nabaviti???? - ozbiljno pitam!)